FES Bosna i Hercegovina

U povodu 15. godišnjice masakra u Srebrenici, u kojem je 11. jula 1995 i na dane koji su slijedili poslije toga ubijeno je više od 8.000 muškaraca muslimanske vjeroispovijesti starosne dobi između 12 i 77 godina, izjavljuje Gernot Erler, član Bundestaga i bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke:
Masakar u Srebrenici koji je u julu 1995. godine cijeli svijet ostavio neravnodušnima je bio jedno posebno okrutno poglavlje u već ionako krvavom ratu u Bosni sa oko 200.000 mrtvih. Samo pet godina nakon miroljubive revolucije u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi koja je ukazivala na mogućnost udruživanja Europe pred očima svjetske javnosti se na europskom tlu dogodio najteži vid zločina od završetka Drugog svjetskog rata. 11. jula ćemo se prisjetiti žrtava ovog zločina.
Četiri jugoslovenska rata od početka devedesetih su bila posljedica nerazriješenih konflikata koji su bili započeti još prije nekoliko desetljeća, djelimično čak i prije nekoliko stoljeća, a koji su osnivanjem centalne države Jugoslavije 1945. godine samo površno bili prikriveni. Sa Slobodanom Miloševićem na srpskoj i Franjom Tuđmanom na hrvatskoj strani na pozornicu stupaju dva aktera koja čak nisu ni skrivala svoja nacionalistička i antidemokratska uvjerenja. Oni koji su najviše propatili su, naravno kako to općenito u takvim situacijama i biva, obične grašanke i građani. Ljudi koji su prije toga živjeli u jednom mirnom susjedstvu su preko noći postali neprijatelji i instrument za nacionalističke i šovinističke ciljeve. Etničko čišćenje u kombinaciji sa tetritorijalnim osvajanjima malo jednih malo drugih su od bivše Jugoslavije napravili ogromno bojno polje usred Europe. Nacinalizam za koji se mislilo da je već odavno prevaziđen je si prokrčio put. Europa je pak taj povratak barbastva dočekala sasvim nespremna. Bilo je to jedno jako bolno iskustvo što proljeće političkih promjena, koje je trajalo od početka 80-ih do kraja 90-ih godina, na Balkanu ne samo da nije imalo nastavka već su ga zamijenile orgije nasilja.
SAD su na vrijeme prepoznale razornu moć i dinamiku fatalnog razvoja događaja te su se angažirale kako politički tako i vojno kako bi okončale ubijanja nedužnih civila. Međutim, nisu mogle spriječiti katastrofu. Europi je jasno trebalo duže vremena da preuzme odgovornost za ovu regiju koja se nalazi u srcu vlastitog kontinenta kao i da prpozna situaciju i da djeluje u skladu s njom.
11. jula 1995 se progonima uz masakar u Srebrenici dodalo još jedno strašno poglavlje. Stanovnici u muslimanskoj enklavi unutar naseljenog područja pod srpskom kontrolom, najvećim dijelom izbjeglice iz cijelog regiona, su već odavno bili prepušteni sami sebi. Srpska razularena vojska pod vodstvom Ratka Mladića je trebala samo da čeka pravi trenutak kako bi „po njihovom mišljenju“ ponovo uspostavila prave odnose. Žene i djeca su protjerani, muškarci hladnokrvno ubijeni. Nizozemski vojnici, koji su po nalogu Ujedinjenih Naroda trebali štititi muslimansko stanovništvo, su od samog početka vodili uzaludnu borbu. Nikako nisu mogli spriječiti katastrofu.
Tragedija u Srebrenici poslije označava prekretnicu kako u percipiranju tako i u djelovanju međunarodne zajednice, posebno Evropljana. Dalje više nije bilo moguće, ne činjeći ništa sklanjati pogled. Još iste godine je pod rukovodstvom Amerikanaca potpisan Dejtonski mirovni sporazum, koji je donio krhak ali do danas održiv kompromis za održavanje multietničke države Bosne i Hercegovine.
Konzekventnosti promijenjenog ponašanja Europljana će biti vidljive nekoliko godina kasnije : na horizontu je već bio vidljiv slijedeći teški etnički konflikt – na Kosovu. Većinsko stanovništvo albanskog porijekla više nije bilo sposobno podnositi dugogodišnje šikaniranje i ponižavanje od strane Srba. Situacija se sve više zaoštravala. Ali još jedna « Srebrenica » - progon i ubojstva nedužnih ljudi, bez pokušaja Međunarodne zajednice da spriječi takvo zlo, više nije bilo zamislivo. Više se nitko nije htio izložiti prebacivanjima da je okrenuo glavu. Pravovremeno interveniranje kako bi se zaštitilo kosovsko stanvništvo je na kraju krajeva bilo bez alternative, iako regionalni problemi ni do danas nisu do kraja riješeni, kao što nam je to na trgičan način pokazala Mitrovica 2.jula.
U tom pogledu je Srebrenica dvostruko markirana: s jedne strane zbog toga što se tu dogodio jedan od najgorih pojedinačnih zločina na europskom tlu od 1945. S druge strane ona je povik: Nikad više se jedan takav užasan dogadaj ne bi smio dogoditi unutar Europe. Europa je iz krvavih ratova u devedesetim godinama izvukla jedini pravi zaključak: prihvatanje europske perspektive i integracija zapadnog Balkana u europske strukture. Do danas je pređen dobar dio tog puta. Ali još nisu sve prepreke sklonute s puta. Opasnost od udarca pa do krvavih konflikata još nije sasvim nestala.
To za nas znači: europska perspektiva za zapadni Balkan mora ostati valjana i započeti put integracije se odlučno mora nastaviti. Zapadni Balkan ima razvojnu perspektivu samo utoliko, ukoliko postane čvrsti dio europske perspektive i ukoliko se jedna ovakva tragedija kao prije 15 godina nikad više ne bude mogla dogoditi.

Naučni skup: „Izazovi regionalnih integracija“
Banja Luka, 29.04.2010

U saradnji sa Centrom za međunarodne studije iz Zagreba i Centrom za međunarodne odnose iz Banjaluke organizujemo naučni skup o «Izazovima regionalnih integracija». Skup je dio projekta „Regionalni dijalog“ i održava se 29. aprila 2010. godine u Banjaluci.

Jugoistok Evrope, u globalnim razmjerama relativno mali geografski prostor, posljednje dvije decenije prolazi kroz proces velikih promjena koje obilježavaju nestanak jedne složene i nastanak više novih država, konfliktne situacije i izbijanje ratova, tradicionalna zaostalost i jačanje etničkih napetosti, proces političke tranzicije i izgradnje demokratskih političkih sistema, privatizacija zaostale i nerazvijene privrede i stvaranje uslova za tržišno društvo, snažno međunarodno prisustvo kroz brojne mirovne operacije i razne vrste protektorskih odnosa.

Sažetak:

2 regionalna konferencija: „Liberalizacija viznog režima i organizovani kriminal na zapadnom Balkanu“

23.03.2010. je u Sarajevu održana druga regionalna konferencija na temu „Liberalizacija viznog režima i organizovani kriminal na zapadnom Balkanu“, koju smo organizovali u saradnji sa Centrom za međunarodne odnose iz Banja Luke. Stručnjaci iz oblasti liberalizacije viznog režima, organizovanog kriminala, predstavnici vlada, kao i predstavnici nevladinih organizacija i akademičari su razgovarali o različitim aspektima procesa liberalizacije viznog režima.
U središtu diskusije je bila trenutna situacija u BiH, s obzirom da su odgovorne institucije i akteri ispunili svih 174 uslova iz „Mape puta“ za liberalizaciju viznog režima i sada čekaju odluku iz Bruxellesa. Ispunjavanje uslova iz sljedeća četri stuba

su stručnjaci iz Evropske unije ocjenili kao zadovoljavajući napredak. Međutim, to ne znači da će građani BiH već sutra biti oslođeni od obaveze dobijanja viza. Godpođa Elisabet Tomašinec, predstvanica Evropske delegacije u BiH, objasnila je prisutnim da je ukidanje viza proces koji zahtjeva svoje vrijeme i koji predviđa tačno definisane korake. Taj proces se prvo dogovara sa članicama EU, te se nakon toga šalje u parlament EU, gdje se nakon jednog ili više zasjedanja donosi odluka, nakon čega slijedi zvanična vizna liberalizacija. Gospodin Siniša Macan, direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEA) naglasio je , da je ključno za BiH, ali i za druge zemlje u regionu da shvate da neke reforme moraju raditi zbog sebe, a ne zbog EU. Pored toga, je naglasio i činjenicu da su, nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, procedure kojima je uključeno i pravo na odlučivanje Evropskog parlamenta postale još složenije i zahtjevnije. Kompletnu prezentaciju o ispunjavanju 174 uslova iz Mape puta možete pogledati pod linkom Publikacije ovdje.
Dr. Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose, je u završnoj diskusiji naglasio da se dodatne potrebne reforme ne smiju zapostaviti. Liberalizacija viznog režima je samo jedan korak u pravcu Evropskih integracija. Liberalizacija se može i treba smatrati progresom, međutim objektivna sigurnost i borba protiv organizovanog kriminala idalje ostaju dio naše stvarnosti. Gospodin Pasch, direktor FES-a u BiH, kao i drugi govornici ovog skupa su ipak do kraja ostali optimistični i ponovo izrazili nadu, da će se proces liberalizacije viznog režima uspješno okončati u toku ove godine.

Nova FES- kratka analiza:

Tekst u nastavku prvi je u seriji kratkih analiza koju ove godine namjeravamo publikovati u okviru cjeline: POLITIKA I PRIVREDA.
Cilj tekstova je da podstaknu raspravu koja bi razjasnila ulogu države, odgovorila na pitanje koliko je bitno funkcionisanje države kada je riječ o privrednom rastu i opštem blagostanju, kao i šta donosi odgovorna politika, a šta politikanstvo. Dalji tekstovi će detaljnije razrađivati ova pitanja, sa posebnim osvrtom na ovaj odnos u našoj zemlji.
U tekstu je zastupljeno više autora, odnosno korišćeni su brojni radovi na ovu temu: P. A. Samuelson i W. D. Nordhaus, Francis Fukuyama, Joseph Stiglitz, J. Diamond, itd. Ovim pitanjem se naročito bavio i profesor R. Čurčić, čiji je jedan od radova poslužio i kao podloga za ovaj tekst.

Kompletnu studiju možete pogledati pod linkom Publikacije.

Nova FES-Publikacija: „Bosna i Hercegovina – 2014. Gdje želimo stići?“

Na međunarodnoj konferenciji „Bosna i Hercegovina – 2014. Gdje želimo stići?“ koja je u organizaciji Fondacije Friedrich Ebert održana prvi put u novembru 2008. govorili su priznati autori iz Bosne i Hercegovine i Njemačke o temama kao što su state-building, politika pomirenja, privredna i socijalna politika i integracija u Evropsku uniju. Pojedinačni prilozi bave se, s jedne strane, pitanjima prošlosti i pružaju odgovornim akterima, s druge strane, određene smjernice koje im mogu pomoći u njihovom djelovanju u budućnosti. Fokus je na 2014. godini koju Komisija za Balkan u svom izvještaju od 2005. godine smatra početkom novog evropskog stoljeća.
Kompletnu publikaciju možete pogledati na linku Publikacije.

Komentar:

Od 10. do 11. decembra održan je drugi međunarodni dijalog na temu „Bosna i Hercegovina -2014. Gdje želimo stići?“. Cilj ovogodišnjeg foruma bio je prije svega podstaći mlađe generacije da pokrenu razmišljanja o pet tema koje smo smatrali izuzetno bitnim i da zajedno u grupnim radovima potraže moguća rješenja. Teme o kojima je razgovaralo 150 učesnika iz svih dijelova zemlje bile su savladavanje prošlosti, budućnost međunarodnog angažmana u BiH, zajednički sistem vrijednosti, angažman civilnog društva i multietničnost kao šansa za uspješnu integraciju u EU. Pri tome nam je bilo posebno važno da rezultati grupnih radova sadrže konkretne prijedloge kako se trenutna situacija u ovim tematskim oblastima može poboljšati, da bi na taj način još jednom pokazali da su građani Bosne i Hercegovine u stanju da zajedno rade, da se drže zajedničkih ciljeva i da su sposobni da sami razviju vizije kako se potencijali ove zemlje mogu iskoristiti za pozitivnu budućnost.
Sažetak rezultata rada ovih pet radnih grupa izgleda ovako:

Tematski blok: savladavanje prošlosti

Kao što se može zaključiti na osnovu prikazanih rezultata, u BiH postoje jasne vizije i volja za zajedničku evropsku budućnost. Bosna i Hercegovina je zemlja koja posjeduje veliki potencijal u mladim, pametnim ljudima iz različitih sektora koji ne žele nastaviti tradicionalnu politiku nego ciljano raditi na jačanju jedinstvene države.

Komentar:

Studija, predstavljanje publikacije i debata o razumijevanju partijsko-političkih odnosa u Bosni i Hercegovini

U Banjoj Luci smo, 8. decembra 2009, predstavili studiju i organizovali debatu o razumijevanju partijsko-političkih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Postojalo je nekoliko razloga, zbog kojih smo se odlučili, istraživati koliko građani Bosne i Hercegovine (ne)znaju o politici: često čujemo izjave domaćih političara o “ugroženosti naših nacionalnih vitalnih interesa”, o “preglasavanju” naših političkih predstavnika od strane predstavnika drugih naroda. Postavili smo opravdano pitanje koliko običan čovjek u Bosni i Hercegovini razumije značenje tih sintagmi, odnosno koliko ima znanja o funkcionisanju pojedinih institucija, njihovom ustrojstvu i ovlašćenjima. Ako je ovo znanje oskudno, onda ove sintagme mogu veoma lako iskoristiti političari ili drugi kreatori javnog mnjenja za stvaranje straha i animoziteta prema drugim političarima, etničkim grupama ili međunarodnoj zajednici.
Studija je obuhvatila tri dijela o kojima se raspravljalo na debati. Profesor sa Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba Berto Šalaj otvorio je važna pitanja koja se tiču savremenog razumijevanja demokratije. U tom dijelu studije Šalaj je izložio kratak prikaz teorija o važnosti političkog znanja, političke participacije i demokratije uopšte.
On je zaključio da brojna sociološka i politološka istraživanja pokazuju da mnogim ljudima politika znači djelatnost prema kojoj osjećaju neku mješavinu cinizma, skeptičnosti i nepovjerenja. Značajan broj građana percipira politiku kao nešto nečasno i nemoralno, nešto s čim pristojan čovjek ne bi trebao imati posla. Takvi građani ne glasaju na izborima i ne sudjeluju u drugim oblicima političke participacije, a posebno zabrinjava podatak da je među takvim građanima značajan broj mladih ljudi. Takva je pozicija za demokratiju opasna, zaključio je Berto Šalaj, jer je participacija građana ono po čemu se demokratija razlikuje od drugih režima. Posebnu raspravu na debati izazvao je drugi dio ove studije, u kojem se autorica Biljana Bogdanić sa Komunikološkog fakulteta u Banjoj Luci bavila izvještavanjem štampanih medija o radu političkih funkcionera u BiH i njihovoj zastupljenosti u pojedinim medijima.
Ona je zaključila da je medijski prostor u našoj zemlji podijeljen analogno političkim podjelama. Mediji u BiH su međusobno izolovani po entitetskoj, odnosno entičkoj liniji, postoje tri izdijeljana javna mnjenja. Ovo vodi ka razdrobljavanju društvene svijesti uopšte, a istovremeno i homogenizaciji onih dijelova svijesti kod kojih je dominantna vezanost za enticitet i njegovu samodovoljnost. U ovom dijelu studije zaključeno je da mediji mediji pojačavaju nacionalne podjele u zemlji.
Empirijsko istraživanje u ovoj studiji pokazalo je da građani BiH vrlo malo znaju o strukturi države, što je posebno izraženo u Republici Srpskoj.

Novu FES-studiju
"Šta stanovnici Bosne i Hercegovine (ne) znaju o politici?"
možete pogledati na linku Publikacije.

Novosti:

Novu FES-studiju „Diskriminacija pri zapošljavanju po nacionalnoj osnovi?“ možete pogledati na linku Publikacije.

Novosti:

Novi izvještaj: H. Kurth „Korupcija u Bosni i Hercegovini“ možete pogledati na linku Publikacije.

Komentar:

Ustavni sudovi Federacije BiH i Republike Srpske održali su jednodnevno savjetovanje o mogućnosti postizanja veće efikasnosti u njihovom radu.
Razmjena iskustava se ticala sljedećih oblasti: Implementacija odluka Ustavnih sudova; pozicija Ustavnih sudova u odnosu na pitanje supremacije i hijerarhije opštih akata; zaštite prava lokalne samouprave i njihovo eventualno proširenje, te usklađivanja nadležnosti Ustavnog suda Federacije BiH i Ustavnog suda Republike Srpske.
Nakon diskusije i razmjene iskustava usvojeni su sljedeći zaključci:
Implementacija odluka Ustavnih sudova Entiteta predstavlja ključni segment funkcionisanja Ustavnih sudova. Neophodno je redovno praćenje implementacije odluka sudova kako bi se osiguralo izvršenje usvojenih odluka. Pored toga potrebno je načelno preispitivanje nadležnosti Ustavnih sudova oba Entiteta i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Istovremeno, se mora provjeriti do kojeg stepena već donesene odluke Ustavnih sudova Entiteta moraju biti dodatno provjerene od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Već sada je konstatovano da između državnih i entitetskih nivoa pravnog sistema dolazi do znatnih međusobnih blokada, a da je razlog tome nejasno definisana hijerarhija.

Od strane sudija zaključeno je da se povećava broj pravnih predmeta na lokalnom nivou, te da su lokalni sudovi zanemareni u konsultaciji oko donošenja zakona koji se tiču opština i gradova. To ponašanje ima direktne negativne utjecaje na pravno zastupanje velikog dijela stanovništva.
Pored navadenog iskazana je i velika potreba za usklađivanjem nadležnosti i Ustavnog suda Federacije BiH sa nadležnostima Ustavnog suda RS kroz usvajanje amandmana na Ustav Federacije BiH.

Komentar:

13. novembra 2009. smo u Banjoj Luci organizovali konferenciju o istraživačkom novinarstvu. Učesnici konferencije su bili saglasni u mišljenju da se samo u rijetkim slučajevima može govoriti o istraživačkom novinarstvu. Razloge tome je prije svega činjenica da ova vrsta novinarstva nailazi na veliki otpor vladajićih struktura kao i nedostatak potrebnih resursa za realizaciju ove vrsta posla. Zbog izuzetno ograničenog polja djelovanja mnogi mediji izbjegavaju ovaj način izvještavanja, odnosno ovu vrstu novinarstva.
Dr. Michael Kunzcik, medijski stručnjak i autor mnogih knjiga na ovu temu, rekao je da je istraživačko novinarstvo u SR Njemačkoj nešto što se podrazumijeva. On je dodao da ni ondašnji mediji nisu imuni na pritiske političke, a naročito ekonomske prirode, ali da njemačko Udruženje novinara na takve žestoko reaguje i da su novinari su na neki način zaštićeni.
„Iskustvo države iz koje dolazim je da bez slobodnog i nezavisnog novinarstva ne može biti ni demokratije. Istraživačko novinarstvo zahtijeva mnogo finansijskih sredstava, truda i hrabrosti, tako sa se medijske kuće nerado odlučuju za formiranje timova koji bi se isključivo bavili ovim načinom prikupljanja informacija“, zaključio je profesor Kunczik.
Prema mišljenju Tonija Gabrića, urednika hrvatskog portala „H-Alter“, pritisci na novinare danas se razlikuju od onih prije 15 godina. Sada su izraženiji pritisci koji dolaze iz sfere privrede, nego iz politike, pošto je interes tržišta najjači u svemu, zaključio je Gabrić.

Novosti:

Najnovije FES-studije na teme: "Siva ekonomija u Bosni i Hercegovini" "Korupcija u BiH", "Socijalna isključenost u Bosni i Hercegovini iz pogleda zaposlenih i sindikata" te "Jugoistočna Evropa kao zajednički privredni prostor - uz uključivanje socijalne dimenzije" možete pogledati na linku Publikacije.

Nova FES-Studija o sivoj ekonomiji u Bosni i Hercegovini

Kada bi 60% sive ekonomije u BiH moglo biti prevedeno u legalnu ekonomiju, javni prihodi bi se mogli povećati za 1,9 milijardi KM. Ovaj iznos bi bio ekvivalentan zaduženju države prema MMF-u. Iz tog razloga dr. Rajko Tomaš, autor studije “Siva ekonomija u Bosni i Hercegovini”, preporučuje da se više pažnje pokloni neformalnom sektoru kako bi se došlo do implementacije neophodnih mjera koje bi se pozitivno odrazile na državnu zaduženost, koje bi poboljšale efikasnost državnih usluga i potisnule korupciju. Borbu protiv korupcije autor vidi kao osnovu za neutralizovanje sive ekonomije u BiH. Kao dalje pretpostavke dr. Tomaš navodi i strogo poštivanje postojećih zakona, kao i donošenje novih koji su potrebni u smislu jačanja funkcionalnosti države. Pored navedenog, autor naglašava i potrebu za približavanje države i aktera koji su direktno uključeni u sivu ekonomiju, te u tom kontekstu koristi pojam revolucija transparentnosti kojim zapravo poziva uključene aktere na veću otvorenost u pogledu planiranih inicijativa i dosljedniju primjenu postojećih zakona. Međutim, borba protiv sive ekonomije ne može biti održiva bez dugotrajnog ekonomskog rasta.

Komentar:

„Konferencija mediji i kako izvještavati o korupciji?“

Banja Luka, 22.09.2009.

Uvodničari i učesnici konferencije: Kako izvještavati o korupciji istakli su da je izvještavanje medija o korupciji s jedne strane otežano zbog pritisaka vlasti i uticaja na uređivačku politiku, a s druge strane i nedostatkom hrabrosti novinara koji pribjegavaju autocenzuri i idu linijom manjeg otpora.
Cilj konferencije koju smo organizovali u saradnji sa Transparency international bio je podizanje svijesti samih novinara o važnosti primjene principa istraživačkog novinarstva kako bi bili spremni da se suoče sa izazovima izvještavanja o korupciji i korupcijskim aferama.

Učesnici konferencije usaglasili su se oko slijedećih zaključaka:

Mediji u BiH su djelimično slobodni, i oni koji se usude ukazivati na probleme korupcije izloženi su pritiscima
Mediji u BiH uživaju gotovo dvostruko veće povjerenje građana od bilo koje druge društvene ili političke skupine, što predstavlja ohrabrenje za bavljenje pitanjima korupcije
Često se vinovnici i akteri kriminalnih radnji i korupcije skrivaju iza nacionalnih interesa
Govoriti o korupciji u BiH nekad je opasno, pa se neznatan broj ljudi usuđuje o njoj govoriti
U borbi protiv korupcije nisu dovoljni samo mediji
Kod novinara je nekada veći problem autocenzura nego politički pritisci
Izvještavanje o korupciji neminovno povlači za sobom i određene ekonomske pritiske na medije.

Urednik magazina „60 minuta“ na Federalnoj televiziji BiH Bakir Hadžiomerović govorio je o cenzuri medija, oslikavši političku situaciju u kojoj djeluju mediji. Prema njegovim riječima politička sredina u BIH je neprijateljski nastrojena prema onima koji ukazuju na korupciju, navodeći slučajeve u kojima su mediji ucjenjivani a bili su zajedno sa novinarima izloženi i otvorenim prijetnjama. Brankica Stanković, urednica magazina „Insajder“ na beogradskoj televiziji B92 osvrnula se na situaciju u Srbiji i stanje medijskih sloboda u regionu, a govorila je i o novom zakonu o informisanju u Srbiji. Ona je podvukla odgovornost samih novinara da, kao glas javnosti, vrše pritisak na vlast i pravosuđe i da se konkretnim mjerama obračunavaju sa korupcijom.

Komentar:

11. septembra 2009. je održana regionalna konferencija na temu: „Zdravstvo u jugoistočnoj Evropi kao socijalni i privredno-politički izazov.“
Kao osnova za rad konferencije služila su dva strateška papira, u kojima je analizirana socijalna dimenzija zdravstvene politike u Sloveniji i Hrvatskoj i to na osnovu sljedećih kriterija:

Struktura i djelovanje sistema
Funkcionalnost zdravstvenog osiguranja
Prevencija i zdravlje u svim oblastima života
Kvalitet opskrbe

Istovremeno su izrađene preporuke koje bi mogle doprinijeti pridavanju većeg značaja socijalnoj dimenziji. To pokazuje primjer Slovenije, države koja je u sektoru zdravstva postigla veliki napredak. Prema Giniindeksu izračunatom 2005. godine, Slovenija je sa ocjenom 24 postigla bolje pozicioniranje od Austrije (26) i Njemačke (28).
Kao glavni uzroci za nedovoljno uključivanje socijalne dimenzije u sektor zdravstva, stručnjaci s jedne strane vide nedovoljnu političku pažnju, a s druge strane prenaglašenost privatizacije za cjelokupan zdravstveni sistem. Diskusija o započetim reformama je praćena mišljenjem većine da političari u ovoj temi zapravo ne vide perspektivu za osvajanje birača, te je zbog toga postavljaju na marginu.
Pored toga je kod stručnjaka zastupljeno mišljenje da masovna privatizacija doprinosi pogoršanju ponude medicinske opskrbe kao i da stvara organizacijske nedostatke. Što se tiče privatizacije, istaknuti su i neki pozitivni primjeri iz Slovenije gdje je, doduše, idalje nedovoljno izražena širina djelovanja. Prilikom provjere zdravstvenih uvjeta predviđenih za radno okruženje, stručnjaci su saglasni u stavu da su rijetki primjeri koji zadovoljavaju evropske standarde.

Kompletnu studiju možete pogledati na linku Publikacije.

Komentar:

10. septembra 2009. godine prezentovali smo strateški papir na temu „Socijalna marginalizacija u Bosni i Hercegovini“. Učesnici debate su zaključili kako se, u stručnim i aktuelnim raspravama u našem regionu, pojam socijalne isključenosti susreće rijetko, te da su rijetka istraživanja o tom fenomenu. Taj koncept je tek pod uticajem dokumenata i projekata Evropske unije i Savjeta Europe dobio određenu popularnost.
Također je zaključeno kako se u Bosni i Hercegovini prisustvo međunarodnih faktora najviše ogledalo kroz aktivnosti koje su bile skoncentrisane na pokušaje transformacije društva, a malo ili gotovo ništa nije učinjeno po pitanju marginalizacije.
Ovaj strateški papir zahtjeva od predstavnika medija, lokalnih zajednica kao i od građana da se socijalnoj marginalizaciji pokloni više pažnje. Pored toga pokazuje mogućnosti i konkretne korake koji mogu smanjiti rizike još veće marginalizacije i pospješiti integraciju socijalno slabih slojeva društva. Diskusija kao i sam dokument su još jednom podvukli, da u uslovima kada privreda Bosne i Hercegovine nazaduje (pad BDP-a, smanjenje iznosa doznaka iz inostranstva, povećanje broja nezaposlenih...), i visokih političkih tenzija socijalna marginalizacija mora biti jedna od glavnih tema unutar bosanskohercegovačkog društva.

Kompletnu studiju možete pogledati na linku Publikacije

Komentar:

Sarajevo Film Festival

Diskusija sa ekipom filma „Nevrijeme“,

August/2009.

Režiser Hans-Christian Schmid i scenarista Bernd Lange su pod vodstvom Jasmile Žbanić, režiserke filma „Grbavica“, diskutovali o upečatljivim scenama iz filma „Nevrijeme“. Ovom prilikom je naglašen i složeni rad Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji ima zadatak da u određenom vremenskom okviru, dovede odgovorne za deportaciju i ubistva civila pred lice pravde.
Film prikazuje mnoge prepreke koje tužiteljstvo mora prevazići u potrazi za pravdom. Tako se tek nakon rekonstrukcije izjave jednog svjedoka dolazi do zaključka da je njegovo svjedočenje lažno.
Prilikom izlaska na mjesto događaja u Kasmaju, dokazuje se da izjava svjedoka nije mogla biti istinita, jer autobus kojim su odvezeni ljudi, nije mogao stati u ulicu onako kako je to svjedok opisao.

Razgovor je omogućio bolji uvid u profesionalni rad tima, koji kroz promišljene prikaze BiH i njenih entiteta, međunarodne pravde kao i ideala tužiteljstva i psihičkog stanja optuženog, pruža mnoštvo novih prilika za diskusiju o ovoj složenoj temi.

Komentar:

FES-debata na temu „Multietničnost u kontekstu EU i regije“

U saradnji sa Centrom za međunarodne odnose iz Banje Luke organizovali smo 28. jula 2009. javnu debatu: „Multietničnost u konktestu Evropske unije i regije“.
Debata je sastavni dio programa „Regionalni dijalog: Banja Luka – Zagreb“ koji smo započeli prije gotovo osam godina. Na veoma dobro posjećenom skupu, akademičari, predstavnici nacionalnih manjina, novinari i predstavnici raznih institucija govorili su o modelima odnosa među etničkim skupinama u zemljama Evropske unije i različitostima tih modela, geopolitičkim promjenama i nastanku novih nacionalnih manjina.
Analizirani su brojni praktični primjeri i zakonska rješenja u pojedinim zemljama, posebno u okruženju, i njihova usklađenost sa evropskom praksom, te je posebno podvučen značaj regionalne saradnje i percepcije pitanja multietničnosti i nacionalnih manjina u regionalnom kontekstu.
Učesnici su zaključili kako generalno postoji veliki raskorak između zakonskih rješenja i prakse, te kako je slučaj BiH posebno složen. Nacionalne manjine su u našoj zemlji, uslijed složenih odnosa među etničkim skupinama, potisnute na marginu. Poseban problem za nacionalne manjine u BiH je političko predstavljanje i svođenje na kulturne i folklorne sekcije.

Komentar:

19. juna 2009. godine je održana konferencija na temu: „Obrazovanje u Jugoistočnoj Evropi kao društveni i privredno-politički izazov”. Kao osnova za ovaj skup služila su dva strategijska papira o socijalnoj dimenziji obrazovne politike u Sloveniji i Hrvatskoj. U navedenim dokumentima su vrednovani sljedeći kriteriji:

Širina djelovanja
Jednake šanse za sve
Obrazovanje i tržište rada
Spojivost privatnog i poslovnog života
Uključivanje javnosti u debatu o obrazovanju

Paralelno su izrađene i preporuke kako bi socijalna dimenzija bila jače uključena. Autori u ovim papirima dolaze do sljedećih zaključaka: za stvaranje inkluzivnog obrazovnog sistema, mora se više raditi na uključivanju manjina, osoba sa invaliditetom i na individualnim potrebama djece i mladih. Što se tiče sektora visokog obrazovanja, autor iz Hrvatske preporučuje izgradnju većeg broja univerziteta, i to prije svega u manjim gradovima, kako ona ne bi bila zapostavljena, kao i poboljšanje studentskog statusa za pospješivanje sistema stipendiranja i dobivanja više sredstava za isti. Kada je upitanju spojivost tržišta rada i obrazovnih institucija, predlaže se osnivanje ustanova koje će se baviti sistematskim praćenjem i prognoziranjem tržišta rada kako bi se mogla sprovesti dinamična politika obrazovanja i zapošljavanja. Autori ovih strateških papira također naglašavaju značaj medija i jačeg angažmana i samoinicijative roditelja, učenika i studenata za postizanje reformskih procesa.

Kompletne studije možete pogledati na linku Publikacije.

Helmut Kurth - kratka studija: „Zastoj u procesu tranzicije: Misija OHR-a u Bosni i Hercegovini”

Maj 2009.

Zadatak visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH) i Ureda visokog predstavnika (engl.: Office of the High Representative, OHR) jest da nadzire i osigura uspostavljanje civilnih aspekata sporazuma sklopljenog 1995. godine u Daytonu. Glavni cilj tog sporazuma je bio izgraditi funkcionalnu i stabilnu demokratsku, multietničku državu, koja je samo u početku trebala biti ovisna o pomoći međunarodne zajednice. više

Rezime Ankete o slobodi medija u BiH: Političari i političke partije najviše ugrožavaju slobodu medija

Friedrich-Ebert-Stiftung je, u saradnji sa Udruženjem BH novinari i istraživačkom agencijom Prism resaerch iz Sarajeva, sprovela istraživanje o slobodi medija među 500 građana na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine. Istraživanje je sprovedeno u aprilu 2009. godine u telefonskoj anketi i potvrdilo je neke ranije ocjene medijskih stručnjaka o stanju medijskih sloboda u zemlji, ali također i pokazalo neke zabrinjavajuće tendencije. Tako svaki peti ispitanik smatra da je u nekim slučajevima napad na novinare opravdan. Jedna od najžešćih kritika na adresu novinara jeste ocjena ispitanika da je rad pojedinih novinara politički motivisan. Broj napada na novinare u Bosni i Hercegovini se, prema podacima Udruženja BH novinari od 2006. godine do danas utrostručio. U protekloj godini zabilježeno je 56 slučajeva ugrožavanja slobode izražavanja i radnih prava novinara, od čega su 20 slučajeva fizički napadi i verbalne prijetnje smrću. Političkim pritiscima stvorena je djelimično atmosfera u kojima se napadi na novinare i među građanima opravdavaju. Samo u prva tri mjeseca ove godine zabilježeno je 17 napada na novinare, što je dijelom doprinijelo da BiH po slobodi medija u svijetu zauzme 98. mjesto. Istraživanje je, pored ostalog, pokazalo da i unatoč ovako negativnom odnosu prema novinarima, ispitanici ipak više vjeruju medijima nego političarima, civilnom sektoru, vjerskim zajednicama i organima vlasti. Istovremeno, anketirani su ocijenili da najviše uticaja na medije imaju političari i političke partije, koje anketirani građani ujedno smatraju najvećim kršiteljima novinarskih prava i sloboda. „Ova kontradiktornost govori da građani, u stvari najviše vjeruju političarima“, zaključio je voditelj istraživanja Dino Đipa. Ako se rezultati posmatraju po nacionalnosti, oni govore da recimo Bošnjaci imaju najviše povjerenja u rad medija, nevladinog sektora i međunarodne zajednice. Ispitanici srpske nacionalnosti imaju značajno manje povjerenja u rad medija u odnosu na ispitanike bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Kao najveće prepreke slobodnom radu medija u BiH ispitanici su naveli:

Političku zavisnost
Opštu političku situaciju u zemlji
Finansijsku zavisnost
Nedovoljnu profesionalnost
Neadekvatan zakonski okvir.

više

Na vrhPrint